Napomena na početku: tekst nastao iz pera jedne žene :))
Drage moji, jeste li ikada imali bliski susret vezan za raspravu kako tko vozi auto…npr. suputnik komentira način vožnje vozača… „ne drži pravilan razmak između automobila ili…oduzeo je prednost drugome i sl.“ Sigurna sam da jeste, barem većina nas bila je u prilici kada smo bili kritizirani zbog naše vožnje ili opet s druge strane…mi smo također kritizirali vožnju ostalih sudionika u prometu.
U mojem slučaju, najčešće sam suputnik u autu i često nabacujem komentare partneru zbog njegova načina vožnje. Dakle, svakako priznajem da mi navedeno ne ide u prilog, inače izbjegavam bilo kakvu vrstu kritike, no još uvijek učim lekcije, posebno kada je u pitanju vožnja u autu ili još veći izazov, navigacija brodice, odnosno sidrenje jedrilice. Za moj „dugačak jezik“ to su svakako prilike za držanje monologa i „savjetovanje“ kako je najbolje manevrirati, ili kojim putem bi trebali ići kako bi stigli do cilja. Moj (ne)prijatelj ego, ima svašta za reći i pritom koristi mimiku i ton koji nije previše dražestan. Ono što mi je najzanimljivije u takvim situacijama jest svakako partnerova reakcija. U slučaju kritike na njegov način vožnje automobila, posebice kada npr. traži sunčane naočale dok juri autocestom glave okrenute posvuda osim u smjeru ceste, njegov komentar jednak je već godinama: „Ako ti ne odgovara moj način vožnje, preuzmi TI vožnju!!“ On je apsolutno u pravu, samo što sam u tom trenutku zakačena na vlastiti ego i najradije bi još dodala monolog o neodgovornosti, no moja samokontrola ipak raste svakim danom. Čak se dogodi (rijetko) da i preuzmem ljutito volan te nastavljamo vožnju u tišini, dok istovremeno tražimo unutarnji mir koji nam je izmakao zbog nepotrebnih riječi i ograničavajućih uvjerenja.
No, kada je u pitanju navigacija brodice, bez obzira na moje kritike i monologe npr. o manevriranju brodice u uvali…kako je preblizu plićina ili kako se želi sidriti na stražnjici neke druge barke…moj partner nikada, baš NIKADA nije povikao – „Ako ti se ne sviđa, preuzmi TI kormilo!“ Za razliku od volana auta, koji s vremena na vrijeme i želi prepustiti mom vozačkom umijeću, kormilo jedrilice ne prepušta nikome, bez obzira na moje svakojake „savjete“. Dakako, nikada nismo doživjeli neugodnost koje moj um stvara zbog određenih strahova, no moje iskustvoi znanje ne može se usporediti s njegovim. On posjeduje vezu s morem od rođenja, a i profesionalno je vezan uz more, dok s druge strane sebe smatram turistom koji s vremena na vrijeme nauči neke nove nautičke vještine. Kao što su me mnoge situacije na moru „natjerale“ da narastem u osobnom smislu, tako me jedrilica zajedno s morem naučila što znači PREPUŠTANJE. Dakle, istovremeno odbacujući strah od „neugodnosti“ na moru, rasla je i moja vjera putem prepuštanja. Ako sam odlučila biti dio avantura na moru, tada se trebam i prepustiti svom partneru i vjerovati njegovim sposobnostima. Inače, moj odnos s morem ne može biti prijateljski, jer prijateljstvo nema veze sa strahom. Često slušamo da učimo dok smo živi, ponekad brže, a ponekad trebamo ponavljati određene razrede u školi života. More je za mene definitivno razred koji donosi prilike za brzo učenje, dok istovremeno znam da su nove mogućnosti za učenje i razumijevanje života zapravo svuda oko nas. Univerzum neprestano pruža prilike i mogućnosti za razvoj, pitanje je samo jesmo li svjesni promjena koje se događaju zbog nas i/ili želimo li uopće mijenjati navike i ponašanja.
Na moru sam osvijestila mnoge “unutarnje okidače” koji su vezani sa strahovima. Sretna sam jer mi more pruža priliku za učenje o sebi…o vlastitim potencijalima i ograničavajućim uvjerenjima koja tu i tamo sabotiraju moj razvoj. More, jedrenje i sve nautičke avanture definitivno su veliki učitelji života…pokazatelji snage, no i onih potisnutih “slabosti” koje ne volimo pokazivati svijetu.
Nisam savršen voditelj brodice, niti se trudim to postati. No, poželjan sam suputnik suputnik na moru, jer između ostalog, moja strast je kuhanje, priprema brzih , finih i zdravih obroka na brodu. Znam osnove i svaki puta na brodu naučim nešto novo o sebi, istovremeno razvijajući sposobnosti koje su potrebne za sve koji žele biti iskusni voditelji brodice. Zato, iz iskustva znam, nije dovoljno na brod donijeti pismeno uvjerenje o osposobljenosti za voditelja brodice, kako bi bili uspješni nautičari. Trebao savladati i potrebna znanja u praksi i biti spremni na iznenađenja koja nam more donosi. Zbog toga Sea Master Class ekipa podržava i u praksi sve koji žele postati iskusan voditelj brodice.
Samo se trebamo prepustiti…bye…Ivana T.
